Prema Međunarodnoj novinskoj agenciji Ahlul-Bayt - ABNA - Nedavno je pitanje razoružanja Hezbollaha u Libanu i monopoliziranja oružja u rukama vlade postalo jedno od najosjetljivijih i najkontroverznijih pitanja na političkoj sceni zemlje.
"Šejh Naim Qassem", generalni sekretar libanonskog Hezbollaha, u svom najnovijem stavu objavio je da svi problemi zemlje proizlaze iz neprijateljstva Izraela i američke podrške toj zemlji, te da se, da bismo riješili probleme Libana, prvo moramo vratiti nacionalnom suverenitetu, zaustaviti izraelski napad, povući okupacijske snage s libanonskih zemalja, započeti obnovu i osloboditi zatvorenike.
Generalni sekretar Hezbollaha naglasio je da bi, da nije bilo otpora, Izrael stigao do Bejruta i okupirao 600 kilometara Libana, kao što se dogodilo u Siriji, dodajući: "Otpor je snažna prepreka izraelskim ciljevima i ovaj režim ne može ostati u Libanu niti unaprijediti svoj ekspanzionistički projekt kroz Libanon."
U tom kontekstu, "Adnan Mansour", bivši libanonski ministar vanjskih poslova, objasnio je razloge i posljedice razoružanja Hezbollaha za teritorijalni suverenitet zemlje i odgovorio na postavljena pitanja.
ABNA: Kako ocjenjujete razloge za ponovljene zahtjeve za razoružanjem Hezbollaha i iznošenje tvrdnji poput prijetnje ovim oružjem Libanu?
Što se tiče tvrdnji da je oružje Hezbollaha prijetnja libanonskoj vladi i da vlada treba ograničiti ovo oružje, moram reći da Rezolucija 1701, a posebno Sporazum iz Taifa, propisuju da Libanon i njegov narod imaju pravo da se odupru agresiji. Stoga je postojanje otpora u Libanu zvanično priznato. Međutim, danas, nakon agresije cionističkog režima na Libanon, unutar Libana su se pojavili glasovi koji tvrde da Hezbollah mora predati svoje oružje, jer nepredavanje oružja pruža izgovor Izraelu da nastavi napade na Libanon i spriječi povratak njegovih stanovnika. U stvari, ove tvrdnje nisu ništa više od lažnih izgovora.
ABNA: Koje su posljedice razoružanja Hezbollaha za zemlju Libanon u svjetlu kontinuirane agresije cionističkog režima?
Treba napomenuti da razoružanje Hezbolaha ima ozbiljne posljedice. Nakon razoružanja, ko i kako će zaštititi libanonsku teritoriju od bilo kakve izraelske agresije, posebno jer znamo da je nakon 2006. godine Vijeće sigurnosti izdalo Rezoluciju 1701 kojom poziva na prekid vatre, ali ju je režim uvijek kršio.
Libanon nije ispalio nijedan metak na okupirane teritorije od 2006. do 2023. godine, kada je počeo rat u znak podrške Gazi. Naprotiv, Izrael je više od 40.000 puta prekršio Rezoluciju 1701 kopnom, morem i zrakom. Stoga je izraelski neprijatelj nepouzdan. Njemu se uopće ne može vjerovati, jer je njegov apetit za okupacijom i proždiranjem teritorija vrlo velik, ne samo u Libanu, već i u Siriji i drugim mjestima.
Zato otpor kaže: Ko može garantirati Libanu da ako Hezbollah preda svoje oružje, Izrael neće napadati teritoriju zemlje više nego prije i neće anektirati njene teritorije?
Ne postoji međunarodno tijelo koje bi pružilo takvu garanciju, posebno s obzirom na to da su Sjedinjene Američke Države predsjedavajući petočlanog odbora koji nadgleda primirje uspostavljeno 27. novembra 2024. godine, a Izrael, pod sjenom takvog takozvanog nadzora, nastavlja svakodnevno kršiti sporazum, izraelskim dronovima koji bombardiraju libanska područja i sela, sprječavajući stanovnike da se vrate na svoju zemlju, pa čak i da obnove svoje domove.
Dakle, Libanon se obavezao na primirje, ali Izrael ga se nikada nije pridržavao, šta će se desiti ako otpor preda svoje oružje? Predaja oružja bi značila da se Izraelu dozvoli da se slobodno kreće libanskom teritorijom, izvodi napade i kontroliše teritoriju, baš kao što trenutno kontroliše određena područja i sela i sada vjeruje da postoje sela u koja Libanonci ne bi trebali ulaziti ni pod kojim okolnostima, što znači da bi trebala biti civilna i nenaseljena.
ABNA: Kakav je stav libanskog naroda po pitanju razoružanja Hezbollaha?
Većina Libanaca, iako imaju različite stavove, uglavnom je sigurna da će, ako Hezbolah preda svoje oružje, Izrael nastaviti s invazijom. Ne postoji garancija Zapada, SAD-a, Evrope ili arapskih zemalja da ako Hezbollah položi oružje, Izrael neće pokrenuti invaziju.
Lindsey Graham, američki predstavnik koji je posjetio Libanon prije dva dana i sastao se s libanonskim zvaničnicima, priznao je istu stvar. Rekao je: „Ne pitajte me šta će Izrael učiniti nakon što se Hezbollah razoruža.“ Implikacija ovoga je da kada se otpor razoruža i položi oružje, niko ne može garantovati hoće li Izrael šutjeti ili će se povući s libanonskog tla.
Graham je mislio na to da nema garancije za Libanon da će se Izrael povući s okupiranih teritorija. U tom slučaju, kako se otpor u Libanu može razoružati, s obzirom na to da je njegovo postojanje na prvom mjestu sprječavanje bilo kakve izraelske agresije na libanonsko tlo?
ABNA: Kako ocjenjujete zamku i povlačenje s okupiranih teritorija Libana ako se Hezbollah razoruža?
Izraelski neprijatelj tvrdi da će se, ako otpor preda oružje, povući i napustiti libanonsko tlo. Neprijatelj je licemjeran, neprijatelj je podmukao, neprijatelj je izbjegavajući. Neprijatelj se ne oslanja na razoružanje i zadovoljan je, već traži razoružanje kako bi ostavio Libanon bez ikakve stvarne moći da mu se suprotstavi.
Na primjer, u Siriji vidimo da od 1973. godine, nakon potpisivanja sporazuma o prekidu vatre, Sirija nije ispalila nijedan metak protiv Izraela, ali kada je pala vlada bivšeg sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, vidjeli smo kako je Izrael pokrenuo masovnu agresiju protiv ove zemlje. Izrael je uništio sirijske vojne kapacitete koji su akumulirani tokom 70 godina. Izrael nastavlja svakodnevno bombardirati sirijsko tlo. Stoga ne možemo šutjeti pred ovim neprijateljem i ne možemo mu ni na koji način vjerovati. Ovo je podmukli neprijatelj koji nastoji fragmentirati i anektirati arapske zemlje, bilo u Libanu, Siriji ili negdje drugdje.
ABNA: Nije li projekt razoružanja otpora dovršetak scenarija cionističkog režima u vezi s budućnošću regije?
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu nedavno je priznao da zamišlja biblijsku državu koja uključuje osam zemalja, uključujući Irak, Siriju, Liban, Jordan i dijelove Egipta, Saudijske Arabije i Kuvajta.
Sada, u svjetlu ovog problema koji pogađa libansku arenu, postavlja se pitanje: Razumiju li libanski zvaničnici perspektivu otpora? Mogu li se suprotstaviti Sjedinjenim Državama i uzeti u obzir interese Libana i opasnosti od razoružanja? Ko će ostati na libanskom tlu da se suprotstavi izraelskoj agresiji? Može li libanska vojska sama suočiti s agresijom? Nikada.
Your Comment